Članak

Da ne zaboravite, jedna kratka prica o Ljubavi....

Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete, nasli su se na jednom skrivenom mjestu na zemlji? Kada je DOSADA zijevnula treci put, LUDOST je, uvijek tako luda, predlozila: "Hajdemo se igrati skrivaca!" INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavsi, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", zapocela je objasnjavati LUDOST, "u kojoj ja, pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronadjem, taj je pobjednik." ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedila ga je EUFORIJA. SRECA je toliko skakala, da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi zeljeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju. PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloziti igru. OPREZ nije htjeo riskirati... "Jedan,dva,tri...", pocela je brojati LUDOST. Prva se sakrila LIJENOST, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA, koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta. VELIKODUSNOST se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije, jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskocila u kristalno cisto jezero, a SRAMEZLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. KRASOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra. SEBCNOST je pronasla ljepotu i prozracno skroviste, ali samo za sebe! LAZ se sakrila na dno oceana (laze, na kraju duge) a POZUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije vazno. Kada je LUDOST izbrojavala 999.999, LJUBAV jos nije pronasla skroviste, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim popoljcima. "Milijun", vikala je LUDOST i zapocela svoju potragu. Prvu je pronašla LIJENOST, iza najbližeg kamena. Ubrzo je zacula VJERU, kako raspravlja o teologiji sa Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla i ZAVIST i naravno, USPJEH, a SEBICNOST nije trebalo traziti. Sama je izletjela iz svog savrsenog i prozracnog skrovista, koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja LUDOST je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla LJEPOTU. Sa SUMNJOM joj je bilo jos lakse, jer se ona nije mogla odluciti za skroviste, pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu. Tako je LUDOST, malo po malo, pronasla gotovo sve. TALENT u zlatnom klasju zita, TJESKOBU u izgorenoj travi, LAZ na kraju duge laze, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopce, icega igrali... Samo LJUBAV nigdje nije mogla pronaci! LUDOST je pretrazila svaki grm i svaki vrh planine, i kada je vec bila bijesna, ugledala je ruzicnjak. Usla je u ruzicnjak, uhvatila suhu granu, i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim popoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik. Ruzino je trnje izgrebalo LJUBAVI oci. LUDOST nije znala sto da ucini i kako bi se ispricala i popravila to sto je ucinila. Plakala je i molila za oprost. Naposljetku je odlucila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj. Od tada, kada se na zemlji prvi puta igralo skrivaca, LJUBAV JE SLIJEPA I LUDOST JE PRATI!