Članak

Veličanstven uvod, ko u neka pradavna vremena, podsjećao je na intro igrice Age of Empires II, ili na neke mape dobrog starog Unreal Tournamenta… 'nak… moćno!

Bilo je puno glasne glazbe, urlika, uzvika, dobrih i nekih malo manje, ali je sve prošlo u najboljem redu bez incidenata…

NEK SE ČUJE, NEK SE ZNA, NEKA NIKO NE DIRA U MOJ MALI DIO SVEMIRA…

Mom didi…

Preko polja kroz sjećanje ide, | kršan čovik, tvrde brade side. | Pamtim pogled, tu toplinu oka | i svaka riječ je bila mu duboka. || Čvrst je dida bio kao stijena, | hrabra srca i kamenih gena. | Sva je mudrost utkana u njemu, | njegove su priče učile me svemu: | „Poštenim putem ići, | bit će teško znaj, | al' samo ćeš tako stići | gdje je vječni sjaj.“ || Ej, da mi je s tobom, | kao prije dočekati zore, pogledati dolje, | sa Svilaje na Petrovo polje. | Moj dida i ja, prijatelja dva, | drugo vrijeme - ista sudbina. || Gleda na me planina Svilaja | sa očima njegovoga sjaja. | Crpio je snagu tamo gore, | planina mu iscrtala bore. || Njegove su ispucale ruke, | meni bile kao mirne luke. | Kako da mu zahvalim na svemu, | sinu ime dao sam po njemu. || „Poštenim putem ići, | bit će teško znaj, | al' samo ćeš tako stići, | gdje je vječni sjaj.“ || Ej, da mi je s tobom, | kao prije dočekati zore, | pogledati dolje, | sa Svilaje na Petrovo polje. | Moj dida i ja, prijatelja dva, | drugo vrijeme - ista sudbina. || Ej, da mi je pogledati dolje, | sa Svilaje na Petrovo polje, | pa da viknem jače od oluje, | da me dida još jedanput čuje …

Marko Perković Thompson – Moj dida i ja [2006]